Svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjere; to pravo uključuje slobodu da se mijenja vjera ili uvjerenje i slobodu da se, bilo pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, iskazuje svoja vjera ili uvjerenje poučavanjem, praktičnim vršenjem, bogoslužjem i obredima. Tako glasi članak 18. Opće deklaracije o pravima čovjeka koja je najraširenije prihvaćena izjava o ljudskim pravima u svijetu.

Na žalost, većina se tih prava, pa tako i pravo na slobodu vjere, poštuje samo na papiru.

Svaki čovjek ima potrebu za vjerom. Ljudi su duhovna bića kojima trebaju smjernice, ciljevi i svrha u životu, utjeha i nada kada je najteže, izlaz kada se čini da izlaza nema.

Treba im zajedništvo s drugim ljudima koji vjeruju u isto kako bi znali da nikad nisu sami - ni u svojoj sreći, ni u nesreći. Vjera postoji otkad postoji čovjek, no otkad postoji vjera, postoji i vjerska netrpeljivost.