Luksuzni putnički brod Titanic nasukao se na ledeni brijeg i za manje od tri sata otišao na dno. Bio je to u svoje vrijeme najveći transatlantik, dug 300 metara, težak 46 tisuća bruto registarskih tona.

Stručnjaci su ga smatrali neuništivim i nepotopivim. Ukratko, bio je najveći, najljepši i najbrži brod na svijetu. Ovo posljednje trebalo je tek dokazati. U nastojanju da osvoji Plavu vrpcu Atlantika na svom prvom putovanju u New York kapetan je namjerno krenuo kraćim kursom, sjevernijim od propisanog, i time zanemario opasnost od sudara s ledenim bregovima. Dogodilo se ono što nitko nije očekivao. U sudaru čelika i leda popustio je Titanicov trup. Kroz golemu pukotinu nezaustavljivo je prodirala voda. Nastala je panika i opća pometnja. Titanicovih posljednjih pola sata bili su trenuci strašne agonije putnika koji su shvatili da su izgubljeni.

Čamaca za spašavanje nije bilo dovoljno, nastao je metež u kojem su prednost pri napuštanju broda imali bogati putnici iz prve klase. Na kasnijem suđenju ustanovljeno je da su se kapetan i posada držali krajnje kukavički i neljudski. Spašavajući vlastite živote oni su u polupraznim čamcima napuštali mjesto tragedije odbijajući pomoći nesretnicima koji su se borili za život u ledenim valovima. Drugi čamci su bili prepuni, prevrtali su se i tonuli. Brodovi koji su kasnije stigli spasili su rijetke preživjele koji su se nakratko održali na površini. Na kraju te nesreće, od 2207 putnika i članova posade katastrofu je preživjelo samo 707.